Novo arhitektonsko rješenje rive sastoji se prije svega u "čišćenju" elemenata koji su neadekvatnim gomilanjem degradirali izvornu kvalitetu urbanog prostora. Uklanjanjem prodajnih kioska, srednje visokog zelenila i paralelnog parkinga uz prometnicu, koji su predstavljali barijeru između obale i njenog zaleđa sa restoranima i kafićima uz liniju povijesnog južnog bedema grada, prostor je integriran u jedinstvenu ambijentalnu i funkcionalnu cjelinu. Kao element integracije prostora, ali i kao element suvremenosti, hipertrofiranim klupama (dužine 8 – 9 m) sa plohama mirisnog autohtonog zelenila formira se zona sjedenja i neformalnog druženja. Orijentacija kao i formalna ekspresija klupa, sugerira prostor „dnevnog boravka“ koji povezuje mikro-ambijente povijesnog drvoreda sa šetnicom, turističke promenade uz samu obalu i vezove za brodove sa centralnom, praznom, plohom „trga“ na rivi. Dodatni „sloj“ u artikulaciji prostora čini formalna gesta „traka u podu“, koje upućuju na kulturno vrijedne lokacije unutar povijesne jezgre grada. Ta simbolička gesta povezivanja nedovoljno vidljive povijesne baštine sa „profanošću“ turizma, predstavlja oblik generiranja novog identiteta prostora kroz prisjećanje na prisutnu, ali zaboravljenu povijest. Aluminijske trake, uz koje su provučene svjetlosne linije, na zoni turističke promenade imaju ugravirano ime lokaliteta na kojeg upućuju, kao i QR-kod koji pomoću smartphone aplikacije dalje daje detaljne informacije o građevini ili instituciji (muzeju, galeriji). Tom se gestom, na simboličkoj razini, uspostavlja interakcija između rive kao šetališta, i prostora uske mreže uličica povijesne jezgre. Ona osvješćuje, kako za turiste tako i za domaće stanovništvo, finu relaciju između povijesti, kulture, tradicije i sadašnjosti grada.