Sam Trg počiva na tri osnovna elementa – glavi Trga koji čini njegov reprezentativni dio uz terasu Gradske kavane i hotel, te trapezasti spoj između Gajeve i Magistarske ulice; platou uz most sa skulpturom Sv. Ivana Nepomuka, te na mirnijem šetačkom ili sjedećem dijelu trga, sa drvoredom divljeg kestena i klupama, koji je spojni element između prva dva.

Glava trga prepoznata je kao tradicionalni dio trga, sa dominantnim historicističkim pročeljem hotela i skulpturom dr. Ljudevita Gaja. Taj trapezasti dio trga definiran spojem između Gajeve i magistarske ulice, te pročeljem hotela, redizajniran je na način uspostavljanja novog prostornog elementa, koji je ujedno i reminiscencija postojeće zelene površine u podnožju terase hotela. Tom se prostoru daje novi
suvremeniji karakter, te se naglašava njegova urbanost i prostorna važnost uvođenjem „sjedenja“ – klupica na bazi kose plohe sa cvijećem. Kosa ploha u podnožju terase hotela dizajnirana je kao niz udubljenja – žardinjera u koje se sadi cvijeće, predstavljajući suvremenu interpretaciju postojećeg
hortikulturnog uređenja oko biste Ljudevita Gaja. Uz rub te kose plohe bit će postavljene drvene klupe sa i bez naslona. Tema je tako ostvariti „javnost“ sjedenja na jednoj od najljepših vizura trga, te uspostaviti aktivniji odnos prisustva skulpture. Bista Ljudevita Gaja je postavljena u prirodniji odnos sa
samim trgom na način da je os, koju formiraju linija sredine mosta i pozicija statue, uzeta kao smjer polaganja opločenja i generiranje grafizma podne plohe trga.

Plato uz most novi je prostorni element na trgu koji je nastao kao neznatno preoblikovanje postojećih kvaliteta tog prostora. Postojeća denivelacije terena uz most prepoznata je kao stanovita prirodna pozornica za pogled prema centralnom dijelu trga. Tornjić stare trafo-stanice bi se prenamijenio i preoblikovao u info-pult i bio mjesta susreta mladih (srednjoškolaca i gimnazijalaca). Rampe koje su projektirane s nagibom koji zadovoljavaju uvjete za kretanje ljudi u invalisdkim kolicima iskorištene su na način da postanu aktivan element u generiranju prostora, a kosine koje međusobno spajaju rampe tvore plohe koje mogu biti korištene od ploha za vožnju skate-boardima, do ploha za sunčanje. Prostor je projektiran s mišljenjem na mlade ljude koji će iz obližnje srednje škole na njemu možda naći svoje novo okupljalište, kao i mogući prostor „javnih događanja“. taj prostor predstavlja „opušteniju“ alternativnu varijantu glave trga.

Središnji dio trga oblikovan je mirnom podnom plohom koja je samo teksturom funkcionalno izdiferencirana, dok se „uzorak“ u plohi bazira u interpretaciju ritma pročelja na trgu. Na tom
srednjem dijelu uz postojeća stabla formiran je drvored divljih kestena sa klupama za sjedenje. Na trg je „vraćena“ i druga strana drvoreda (koja je tu bila u prošlosti), ali s asimetričnim izmicanjem ukazujući na suvremenost oblikovnog pristupa.

Ploha trga obrađena je kombinacijom paljenog kamena, kamenih kocaka i nepravilnih komada antikiranog kamena.